Prije nekoliko godina kad sam se imala intenzivne neobične lucidne snove, usnula sam jedan prelijepi i neobičan san.

Sanjala sam da se nalazim na litici i da gledam prekrasno zvijezdano noćno nebo...
U daljini sam vidjela galaksiju sa milijune zvijezda koja su blještala. Znala sam da sanjam ali osjećaj je bio pre stvaran. Osjetila sam povjetarac kako mi miluje obraze. U jednom trenutku sam počela osjećati trnce u rukama...pogledala sam svoje ruke i iz mojih prstiju su počela izlaziti dugačka svjetlosna vlakna u raznim bojama. Iz svakog mog prsta vlakno se širilo prema nebu, prema zvijezdama. Ta prekrasna i magična svijetlost se poigravala u zraku sve dok nije dosegla zvijezde tih galaksija, i spojilo se sa njima. Svaki pojedini moj prst je bio spojen na jednu zvijezdu u galaksiji sa tom svjetlosnom zrakom... osjetila sam da sam ja spojena sa čitavim svemirom te da me prožima nevjerojatna energija ljubavi prema čitavom postojanju. Ja sam bila spojena na zvijezde i ja sam bila načinjena od zvijezda...
Kada sam se probudila, ushićenje je još trajalo... toliko sam bila oduševljena da sam odlučila napraviti sliku svoga sna...

Ovo je ta slika... to je moj san...

Prije otprilike mjesec i još nešto dana... upoznala jednu  posebnu osobu  na trosjedu  ... odmah sam ga uočila jer je u profilu naveo sve sto prestavlja i moje mišljenje... počeli smo se družiti... i on mi je ukazao na nevjerovatnu osobu na Don Miquela Ruiza – Tolteka. čitajući njegove knjige naišla sam na ovu priču...
Koja je nevjerovatno slična mojem snu...


Pročitaj kompletan post